Koliko je svijet prljav uvijek vidim po gumici za brisanje. |
Sat zvoni po mom ukusu prekasno, ali u kontekstu novonastale situacije ipak prerano. Krmeljaste oči jedva se odvajaju od obraza, ruke daleko iza glave pružaju otpor krevetu i skližu se prema grudima dok se pokušavam odvojiti i stupit stopalima na parket pun čarapa. |
Moji studentski dani ostat će mirisati po mrljama od kave na papiru i tinti iz printera ili kemijskih olovaka. Hvala ti, Zagrebe, na sunčanom travnju. Već sam se bila preplašila da ću pod kišobranom pozdravljati proljeće. |
Kaže: žena je ostala trudna. |
Savršeno čista ordinacija s mirisom od kojeg poželim svaki put okrenuti glavu prema vratima i pobjeći iz vlastitog života uvijek odaje beskrajni sklad, red i mir. Haj'mo reći mir. Čekaonica je savršena, ima tri reda stolica, po jedan naprijed, lijevo i desno, sa po tri stolice. Postoji mala ploča na kojoj dječica šaraju i igraju se dok čekaju svoj red, u sredini je stol sa žutom štampom, a u gornjem desnom kutu televizija na kojoj je uvijek redovono turska sapunica. Kao što rekoh, sve savršeno. Sad, u mojim ili nekim tuđim kriterijima- nije posve ni bitno, bitno je da se ljudi trude zadovoljiti većinu. Meni je često dosadno u toj čekaonici pa posmatram oko sebe. Uvijek sjedim lijevo od ulaza, da mogu gledati kroz prozor. Nije baš neki pogled, ali dosta često naiđu neka poznata lica pa to bar za djelić sekunde umiri moju dosadu. Ovaj put je lijevo sjedila neka teta sa svojom djecom, pa sam bila primorana sjesti prekoputa. Ispod prozora. Zurila sam prvo malo u stol ispred sebe na kojem su već tjednima iste novine od kojih mi ni jedno slovo nije izgledalo interesantno. Sve i da sam htjela gledati tursku sapunicu ne bih mogla jer bi mi se vrat vjerovatno iskrivio dok pokušavam uhvatiti titlove. U torbi sam imala knjigu, ali mi je bilo čudno izvaditi je nasred čekaonice, pogotovo jer mi je sestra naglasila da bih trebala brzo doći na red. Shvatila sam da sjedim na srednjoj stolici od moguće tri. To sigurno ima neku psihološku pozadinu,pa sam počela razmišljati o tome. Jesam li sjela u sredinu iz straha od samoće tako da tko god uđe mora sjesti do mene? Ili sam sjela u sredinu iz mizantropije tako da svatko tko uđe odabere neko drugo mjesto? Znala sam da to nema vele smisla,pa sam odustala od kreiranja (još jedne) dijagnoze.Tada sam pomaknula glavu malo ulijevo i vidjela prozorsku dasku. Savršenu, bijelu prozorsku dasku ispod očišćenog,savršenog prozora sa savršenim, bijelim zavjesama i na njoj- četiri mrtve muhe. |
Na lijepu, njegovanu, dugu kosu kad dođu uši- čovjeku dođe da se ubije. Netko da mu uništi što je godinama čuvao, puštao i milovao, volio kao dijete i gradio na tome svoj ugled? Plakat će mali čovjek i vrištati, ali u tom trenutku će zaboraviti da se valjao po prljavim stubištima, zemlji i pržini. Odakle uši u zdravoj kosi? |
Sitne su pahulje ali se ipak zakače za moj kaputić. Žena je lijepa kad se tako osjeća. Kaputić mi se slaže sa čizmama, a torba se slaže s kaputićem. Na vanjštini sam dosadna i složena. Kosa leprša i kupi pahulje, vesela je i slobodna. Unutra sam sretna i razdragana, šarena i nova. Potpuno nova. Nosim što sam prije sakrivala jer mi je bilo preriskantno. Haljina i čarape iako je prosinac i hladno je (pa čak i u Gradu snijeg leprša), tri komada nakita koja nužno ne idu jedan uz drugi, ali me čine bogatom i sretnom. Kao kad uzmeš stari gramofon i vratiš ga u sobu nakon milijun godina. Kaiš koji je star milijun godina nešto je što bih bacila da sam ona od prije par godina, a sada je možda i najslađi dio ove moje vanjštine. |
[Počinje kad se ruke smire i gledaš ispred sebe, a znaš da je to ono što trebaš vidjeti. Dva sata prije sam se bojala svega što bi me moglo poremetiti u toj situaciji, svega što bi mi moglo pomesti plan, a sada... Sada bih najradije zauvijek ostala tu, tako posebna i njemu i sebi, tako voljena. |
Dan je dalek od ovog, ja putujem od nekud do nekud i stajem na prvom proširenju pokraj ceste. |
Luk je znao danas da nisam baš od neke volje i da bih se vjerovatno dodatno namrštila kad bi mi zapeo pod zub, pa je sam skliznuo s kašike. Zahvalila sam luku i otklonila ga na rub tanjura. Baš je divan ovaj luk, pomislih. I baš lijepo što ga ne volim. |
< | lipanj, 2013 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv